Toliko godina staža,a opet se osjećam kao početnik

Postoji trenutak koji mnogi od nas dožive,ali rijetko o njemu govorimo naglas.

Pogledaš iza sebe i vidiš godine rada,iskustva,naučenih lekcija,uspjeha i padova.Imaš staž.Imaš “dokaz”.

Ipak,duboko u sebi,pojavi se onaj tihi glas:”A što ako zapravo neznam dovoljno?”.Kako je moguće da nakon toliko godina rada i dalje imamo osjećaj da smo početnici?

Mislim da je to zato što smo navikli vjerovati da iskustvo automatski donosi sigurnost.No stvarnost je drukčija,što više učimo,to više shvaćamo koliko toga još postoji što ne znamo tako da naše iskustvo ne uklanja nego produbljuje nesigurnost-ali na zdrav način.

Osjećaj početništva često se javlja kada izađemo iz zone poznatog. Možda si godinama radio isti posao, u istom okruženju, s istim zadacima. I onda odlučiš nešto promijeniti. Novi smjer, nova uloga, možda čak i poduzetništvo. Odjednom, sve što si znao više nije dovoljno. Ili barem tako izgleda.

Ali istina je – jest dovoljno. Samo izgleda drugačije.

Tvoje iskustvo nije nestalo. Ono se transformira. Vještine koje si godinama gradio sada se preslaguju, prilagođavaju i traže novo mjesto. Organizacija, komunikacija, odgovornost, snalažljivost – to nisu početničke vještine. To su temelji koji te nose dalje, čak i kada se osjećaš kao da krećeš ispočetka.

Osjećaj da si početnik često dolazi i iz uspoređivanja. Gledaš druge koji djeluju sigurnije, glasnije, uspješnije. I zaboraviš jednu važnu stvar – ne vidiš njihov početak. Ne vidiš njihove sumnje, njihove nesigurne korake, njihove pokušaje i pogreške.

Samo vidiš rezultat.

A ti si trenutno u procesu.

I to je u redu.

Jer ljudi koji se osjećaju kao početnici često su oni koji su spremni učiti, rasti i prilagođavati se. Oni ne stoje na mjestu. Oni se ne uljuljkaju u “znam dovoljno”. Oni idu dalje.

Možda je pravo pitanje: što ako taj osjećaj početništva nije prepreka, nego prednost?

Što ako te upravo taj osjećaj gura da postaneš bolji, hrabriji i svjesniji svojih mogućnosti?

Nije lako biti na toj granici između “znam puno” i “imam još puno za naučiti”. Ali upravo tamo se događa najveći rast.

Zato sljedeći put kad pomisliš: “Nakon toliko godina, a osjećam se kao početnik” – pokušaj to preokrenuti.

Reci sebi:
“Nakon toliko godina, još uvijek sam spreman učiti.”

I to nije slabost.

To je tvoja najveća snaga.