Bila sam nedavno na konferenciji u Slavonskom Brodu i jedna poduzetnica se javila s problemom koji je jako dobro poznajem. Ne zna kako dobiti recenzije jer joj je neugodno tražiti ih direktno od klijenata.
Nisam joj tada prišla. Ali ideja mi je sinula odmah – konkretna, izvediva, prilagođena točno njenom načinu rada i nešto što sam i sama radila dok sam bila volonter u udruzi.
Poslala sam joj poruku nakon par dana LinkedIna i prenijela svoje iskustvo i kako to bi to mogla primjeniti u svom poslu. Bila je oduševljena.
To nije bio naš poslovni razgovor. To je samo moj mozak na konferenciji u slobodno vrijeme.
Isto se dogodilo s jednim slastičarskim obrtom.
Pričali smo o zajmovima, kreditiranju i kako bi mogli uvesti “zelenu” komponentu u posao da zadovoljimo uvijete natječaja i dok smo pričale o tome svemu, palo mi je na pamet ideja koja je na našem području inovativna, u našem gradu nitko je ne radi a mogla bi se predstaviti kao “zeleno riješenje”. Kružno gospodarenje hranom – trend koji raste, a rijetko tko u malim slastičarnicama ga primjenjuje svjesno. Nije to neka ideja koju sam ja izmislila ali je idea koju sam vidjela online a kod nas to nitko ne radi još uvijek a prilično je jednostavna za implementirati.
Nisam slastičarka ali jesam inženjer prehrambene tehnologije. I moj mozak spaja ono što je ispred njega s onim što zna.
Zašto ti ovo pričam?
Zato što to je ono što dobiješ kad radiš sa mnom. Ne samo nekoga tko će odraditi zadatak koji mu daš. Dobiješ nekoga čiji mozak stalno radi za tebe, čak i kad mu nisi dala zadatak.
Administracija, dokumentacija, sustavi to su alati. Ali iza njih stoji osoba koja razumije posao, vidi rupe i ima ideje koje ti možda još nisi imala vremena ni pomisliti.
Nije svaki VA isti. Nije svaka suradnja ista.
I ako se pitaš imam li već ideju baš za tebe – velika je šansa da imam. Samo još nismo razgovarale.
