5 koraka do mirne domaće zadaće

‘Napravi domaći!’

‘Neću!’

‘Moraš!’

‘Ne, ne moram! Neću!’

Zvuči poznato? Tako je to otkad je svijeta i vijeka. Neki i ne osjete djetetovu školu, neki muku muče iz dana u dan.

Različita su djeca. Različiti su roditelji. Različiti su učitelji.

Neka djeca će prihvatiti, neki će se buniti, nije im ‘po guštu’ sjediti, pisati, možda ne vide smisao u tome što rade, ne vole moranje…

Neku su roditelji slobodniji, neki inzistiraju na kontroli djece, neki rade umjesto njih….

Neki učitelji dopuštaju više ili manje slobode izbora djeci, dopuštaju djeci da uče onako kako oni žele, neki su kruti,…

Činjenica je da sve to utječe na dijete i njegovo shvaćanje škole i obaveza, ali ono što bi svima trebalo, moglo bi se svesti na ovih 5 stvari.

1. Razumijevanje

Dopusti im taj osjećaj i prihvati da je domaći dosadan, da im se ne da raditi. Možeš li im zamijeriti?

Pa tko voli pisati domaći?!

Napravit će ga kada zna ga vidiš i čuješ.

Posluži se humorom. Ovako kažem svom Zvrku, drugašiću: ‘Evo opet ove moje mame s domaćim,,,’ i smijemo se (na moj račun). Humor je uvijek dobra ideja, kad smo raspoloženi.

2. Organizacija:

– vremena. Dobro je pokazati djetetu kad bi mogao raditi zadaću, tj. pomoći mu organizirati dan i aktivnosti. Hoćeš li raditi rasporede koje ćete staviti na vidljivo mjesto za tebe i dijete, kakvi će ti rasporedi biti (možda u bojama- svaka aktivnost druga boja ili ‘šareni dani’), razgovarat ćete, dogovoriti se, podsjećati ih,… odredi kako odgavara tebi i djeci.

– materijala. Mlađoj djeci će (možda) trebati pomoć oko organizacije udžbenika, radnih bilježnica, bilježnica, listića, gdje ih ostaviti, čuvati Posjeti ih da trebaju spremiti knjige za naredni dan i/ ili gdje staviti materijal koji neće nositi u školu.

– prostora za učenje. Dobro je da dijete piše zadaću uvijek na istom mjestu. Dok su mlađi, možda ćeš htjeti da su ti ‘na oku’, ako im treba pomoć. Poslije mogu biti sami, u svojoj sobi. Razgovaraj s djetetom.

– školske torbe. Jednom mjesečno možete obaviti ‘pospremanje’ školske torbe. Zamoli ga da izvadi sve iz torbe i popričajte što se sve krije u njoj. Zanimljive su to priče! Potom ga zamoli da sve uredno vrati. Ovo možete provesti kada završi s učenje i sprema se za naredni dan. Može to biti jedna vaša aktivnost u kojoj ćete se smijati, prepričavati smiješne priče, a usput ćeš mu, kroz igru, pokazati kako se organizairati i brinuti o svojim stvarima.

3.  Planiranje. Planiraj školu u skladu s tvojim i djetetovim potrebama i vremenom. Rasporedi, kalendari, tablice nisu sveto pismo. Tu su da nam pomognu i olakšaju, ne da im robujemo.
4. Promijenite fokus:

Često kažemo da dijete piše zadaću i uči za sebe. Zašto se onda uporno miješamo? Sad ćeš možda reći: mali su (1., 2., 3., … razred su). Ne podcjenjuj djecu. Nikad. Oni su itekako sposobni preuzeti svoje zadatke i obaveza na sebe. Ako im dopustimo i pomognemo kad zapne.

Razmisli! Je li to uistinu zato ili da ti netko ne bi rekao da ne brinete o svom djetetu; da nisi dobra majka?!

Škola ne treba biti središte djetetova i/ ili obiteljskog života. Domaća zadaća ne treba diktirati obiteljske aktivnosti već planiraj i organiziraj domaći i školu prema obiteljskim planovima.

5. Kad je već tu… neka nam je saveznik u razvoju samostalnosti i odgovornosti djeteta; nešto drugačije od svađa- način povezivanja s djecom. Vjeruj u svoje dijete!

Zapamti! Domaća zadaća je odgovornost učitelja i djeteta, NE TVOJA. Tako se i odnosi prema njoj: pomogni kada treba. I to je to.

Javi kako vam ide.

Ako trebaš dodatni savjet ili pomoć oko svakodnevnih nedoumica vezanih za učenje vašeg djeteta, zakaži savjetovanje na klub.ucenja2018@gmail.com.

Moje ime je Dragana Pavičić. Mentorica sam za razvijanje vještina bržeg i lakšeg učenja od prvog dana školovanja.

Pomažem djeci (1.- 6. raz.) da se prestanu mučiti sa školom i učenjem te zasjaju punim potencijalima i talentima kroz učenje utemeljeno na znanosti i uskladu s razvojem dječjeg mozga.

Učenje kakvo treba biti: bez tjeranja, moranja i kazni.