Moja priča (a možda i tvoja): Kako sam se udebljala u perimenopauzi?

Pozdrav draga čitateljice!

Ako si u godinama oko menopauze, možda će ti moja priča biti bliska. Možda si se, baš kao i ja, već u godinama prije menopauze znala zapitati: kako to da ovih kilo-dvije-tri kojih bi se htjela riješiti, više ne idu tako jednostavno dole?

Sjećam se kako je u mladim danima bilo dovoljno nekoliko tjedana pažljivije prehrane i malo discipline i odmah bi uslijedio povratak na željenu težinu. Nakon četrdesete? Baš i ne!

Godinu za godinom, kilo po kilo viška… nakupilo se.

A nije da sam se hranila nezdravo, nisam živjela na fast foodu i visokoporcesiranoj hrani. Naprotiv, znala sam dosta o zdravoj prehrani, redovno sam kuhala i trudila se.

Znala sam i ono o utjecaju hormonalnih promjena – opadanju razine estrogena zbog čega nam već u perimenopauzi počinje to tvrdoglavo nakupljanje masnog tkiva oko struka. Počela sam svjedočiti kako, moja ionako malo okruglasta figura, polako sve više sliči na jabuku. A to je ono što u ovim godinama nikako ne želimo. Ne (samo) zbog (ne)zadovoljstva svojim izgledom, nego zbog puno važnijeg razloga – zdravlja!

Znala sam da “jabuka” oblik tijela – nakupljene masne naslage oko struka –  mogu povećati rizik od dijabetesa, visokog krvnog tlaka, srčanih bolesti i infarkta.

Ali, još uvijek nisam ništa poduzimala. Ne znam zašto. Vjerojatno sam bila uljuljkana u priču o tome kako se još uvijek prilično zdravo hranim i kako sam i dalje zdrava (i na tome zahvalna). Vjerojatno je život imao neke svoje prioritete.

Možda sam, nesvjesno, upala u onaj tako “ženski” sindrom – svi drugi i sve drugo ispred sebe. (Poznato?)

Moram reći i ovo: ja volim kuhati, a volim i jesti. No, jesam li ponekad znala zažmiriti i posezala za hranom kao antistres terapijom, jer je to lakše i nije nelagodno kao suočavanje s emocijama ili neriješenim situacijama? Moguće.

U jednom trenutku mojeg prolaska kroz promjenu (znaš li da proces transformacije u godinama oko menopauze može potrajati čak desetak ili više godina?), došla je i anksioznost. A s njom i neko razdoblje u kojem su kile same išle dole. No, pogađaš, ubrzo opet i gore.

Kad sam se naučila nositi s tjeskobom i počela se opet bolje osjećati, stiglo je novo “ajmo uživati u životu” razdoblje u kojem sam, sad to puno jasnije vidim, često koristila hranu kao “nagradu” i zabavan način za proslaviti olakšanje nakon težeg perioda koji je iza mene.

I dalje nisam ništa konkretno poduzimala. Ako ne računam nasumične, kratkotrajne i neuspješne pokušaje s dijetama ili povremeno isprekidanim postom.

Kad sada, iz ove točke života (u 58. godini, oko 3,5 godine u postmenopauzi) pogledam unatrag i razmišljam o tome, nameće mi se mogući odgovor:  moja je promjena naprosto trebala sazrjeti za promjenu.

Kako se to dogodilo, što je bilo okidač i kako sam se sa 84 kg uspjela vratiti na 70 kg – o tome pišem idući tjedan kada ću ujedno i najaviti svoj novi BESPLATAN WEBINAR koji ću održati krajem kolovoza.

Ako su ti ove teme bliske i zanimljive, ako se u nečemu i prepoznaješ, svakako me čitaj i idući tjedan – vjerujem da će te zanimati!