Ovo je razlika između vremena i kapaciteta
Dalila Kovačević
Oduvek sam obožavala kancelarije, kancelarijski materijal i sve vezano za rad u kancelariji. Radi...
Delegiranjem poslovnih zadataka koje je nužno odraditi, ali ih ne morate raditi vi lično, sebi...
Pre nekoliko dana imala sam situaciju koja mi se dešava povremeno, ali me svaki put jako pogodi, iako znam da to što mi se dešava nije ništa strašno. Imala sam slobodno jutro, kuća tiha, deca u školi, vrtiću i predškolskom, kafa na stolu i jedan vrlo jednostavan zadatak koji je trebalo da završim. Čak sam izračunala koliko će mi vremena trebati i kako ću posle moći da pređem na sledeći zadatak. Međutim, čim sam sela i otvorila dokument, shvatila sam da sam blokirana. Kao da mi je neko pritisnuo pauzu u glavi.
Iako mi se to dešavalo i ranije, tog jutra sam baš zastala da razmislim o tome šta se zapravo događa. Imala sam sve što je objektivno potrebno za rad: vreme, mir, energiju i jasan zadatak. Ipak, nije išlo. Tada sam zaista razumela ono što sam čula na psihoterapiji: vreme i kapacitet nisu ista stvar. Možeš da imaš dva, tri ili pet slobodnih sati, a da ne možeš da uradiš ni najjednostavniju obavezu ako ti je kapacitet već istrošen.
Kapacitet je, najprostije rečeno, prostor u glavi koji ti je potreban da obradiš, započneš i izneseš zadatak. Ako bih to trebala da objasnim nekom od mojih sinova, rekla bih da svako od nas ima neku vrstu fioke u glavi, i svaki dan u tu fioku stavljamo razne sitnice: obaveze, brige, poruke na koje treba odgovoriti, planove za sledeću nedelju, uspomene iz jučerašnjeg dana, tuđe zahteve, tuđa očekivanja, naše želje, naše nervoze… Na kraju dana ta fioka ume da se prepuni i što je najzanimljivije, često se napuni, ne velikim zadacima, nego gomilom malih stvari, za koje mislimo da su „nebitne“. Kad je fioka puna, glava više nema gde da smesti novi zadatak i tu nastaje ono stanje kada sediš ispred ekrana, sve je pod kontrolom, ništa nije hitno, ali ti jednostavno ne možeš da počneš.
To se vrlo često dešava ženama koje vode svoje poslove, jer se njihov dan ne sastoji isključivo od rada na njihovom biznisu. One paralelno nose u svojoj glavi brigu o porodici, kući, planove, emotivne situacije, brigu o drugima, sopstvenu odgovornost i brdo malih, neprimetnih zadataka koje niko ne vidi, ali koje zauzimaju ogromno mesto u glavi. Tako dođe trenutak kada objektivno imaš vreme, ali subjektivno nemaš kapacitet da ga iskoristiš. I onda jedan zadatak koji ti inače oduzme deset minuta deluje kao nešto kroz šta bi morala da se probijaš kao kroz gustu maglu.
Imala sam skoro i situaciju sa klijentkinjom koja je imala celu nedelju „slobodniju“ nego inače. Sve joj je bilo postavljeno, zadaci raspoređeni, čak je unapred planirala kada će šta raditi. Ipak, kada bi sela da radi, nije mogla da počne. Sedela je nad istim zadatkom sat vremena i vrtela se u krug. Kada smo pričale, rekla mi je: „Ne razumem šta mi je, imam sve uslove, ali nemam snage da krenem.“ I to je ta fioka. Prepuna je. Ne može više ništa da stane u nju.
Ono što najviše pomaže u tim situacijama nije prisila, motivacija ili organizacija, već rasterećenje. Nekad je dovoljno da skineš samo jedan zadatak sa svoje to-do liste i odmah osetiš olakšanje. Nekad treba da prebaciš deo posla nekom drugom, nekad da odložiš nešto što si sama sebi nepotrebno uglavila u kalendar, nekad samo da priznaš sebi da ti treba pauza i da se neće srušiti svet ako tog dana uradiš upola manje. Kapacitet se ne vraća snagom volje, već time što “rasteretiš fioku”.
To je i glavni razlog zašto moj posao toliko znači preduzetnicama sa kojima radim. Kada preuzmem njihove tehničke ili administrativne zadatke, nije poenta u tome što sam im „uštedela vreme“. Ušteda vremena je bonus. Ono što njima stvarno znači je to što više ne moraju da drže sve u glavi. Odjednom mogu da misle jasnije, da se fokusiraju na ono što je njima stvarno važno, jer više ne pokušavaju da rade sa fiokom koja je puna do vrha.
Ako ti se dešava da sediš pred zadatkom i znaš šta treba da radiš, ali ne možeš da kreneš, vrlo verovatno je to samo znak da ti je kapacitet pri kraju i da ti treba malo rasterećenja. Nekad je to pauza. Nekad je to pomoć. Nekad je to iskreno priznanje da ne možeš sve sama.
Ako želiš, možemo da prođemo kroz to šta te najviše opterećuje i šta može da ti se skine sa to-do liste, da tvoj dan konačno prestane da izgleda kao borba sa samom sobom.
Zakaži besplatnu konsultaciju, da uz kafu pronađemo način da “ispraznimo” bar deo tvoje “fioke”. Link za zakazivanje je OVDE.
Ako si trenutno u fazi „imam volju, ali nemam vremena“
Za tu situaciju postoji moj besplatan vodič „10 načina da oslobodiš vreme i prestaneš da radiš 24/7“, koji može da ti da konkretne ideje kako da rasteretiš raspored i vratiš deo dana sebi.
Ovo je više za žene koje imaju kapaciteta, ali ih zatrpa svakodnevica, pa žele praktične načine da dođu do više vremena.