Svi imamo istih 24 sata u danu

Mani se te izjave.

Nemamo svi istih 24 sata u danu.

I izbjegni u širokim skokovima sve i svakoga tko te uvjerava u suprotno. Ozbiljno ti kažem, ne treba ti taj grč u podsvijesti.

Općenito 24 sata, naravno, odlučili smo kolektivno da jedan dan toliko traje. Tjedno 168 sati. Divno.

Nisu nam isti.

Rekli su mi kad se trebam ustati ujutro, kada trebam ići spavati navečer, šta trebam jesti a šta ne, kako i kada meditirati, kada ubaciti trening, kada i kako raditi, kako se ponašati, šta trpiti i sl..

Slušaj me, sve šta ti mogu reći na dugačko i na široko stoji, uz moju svjesnost da sam si ja posložila zadnjih godina život tako da trenutno imam vremena baviti se sama sa sobom i sa svima vama. Mene ne čekaju muž i djeca kad dođem doma da hendlam i njih. Imam taj “luksuz”.

Isto tako to znači da sam ja kućanstvo sa jednim prihodom npr..
Manje su režije, pošteno, al npr. stanarina je i dalje u rangu nečega što bi inače dvoje ljudi pokrivalo. Auto dal sjedi u njemu jedna ili dvije osobe i dalje troši; al ajd bar je jedan nisu dva. Jedan servis, jedna registracija, jedan tehnički. Nema djece ni troškova koji idu uz njih. Ali opet omjer mojih rashoda u odnosu na prihode… nije lako i mojih 24 sata mora biti organizirano shodno tome.

Nije lako ni tebi koja hendlaš još nekoga a ne samo sebe. I nemaš istih 24 sata kao i ja.

Moj posao je prilagodljivog radnog vremena sada u početku, što znači i da sam prilagodljivog sna što je meni daleki bonus jer nisam jutarnja ptičica. I moj neurospicy mozak malo drugačije funkcionira po tom pitanju. Uz posao doduše imam još i generalnih životnih obaveza i održavanja sebe + trening za druge 5x tjedno, trening za sebe MINIMALNO 2x tjedno (dušu dala za 3), 2 bloga i 2 profila na društvenim mrežama, minimum društvenog života da ne odem na živce i pronaći vrijeme za sebe u tišini i ako bi mogla imati slobodne vikende ali ne mogu jer sam sam svoj gazda pa realno radim uvijek nešto od kad otvorim dok ne zatvorim oči.

Isto tako, ne žalim se. Ne volim kukati. Kad mi prekipi podijelim to sa bliskim ljudima; ljudsko biće sam, nisam robot. Ali se trudim da ne kljovim po tome pre dugo. Život ne čeka nikoga, pa ni mene. A ja se trudim što više zavoljeti vlastiti život jer jako dugi niz godina nisam. Sada se trudim izgraditi bazu u koju ću se zaljubiti.
Činjenica je da sam ja osoba koja thrive-a (naše riječi mi ne odgovaraju za taj opis) u kaosu. Moj mir je u “kaosu” tj. nemiru. Dugo mi je trebalo da shvatim to (adhd, a vi kako te?). Mene ako staviš da sjedim više od 3 dana i ne radim ništa gubim volju za svime. Ovaj mozak zakinut od dopamina mora se osjećati društveno produktivno. Ali mora biti u mojim uvjetima, ne tuđim.

Ima stresa, ima grča, ima onih “Prestani, nemaš sati u danu za sve to” trenutaka.
Pišem ovo u pon 23:45, jer sam od 17 do maloprije pokušavala editirati 2 videa za društvene mreže i jest…završit ću do 1, leći ću u 2, dižem se u 9 i ne stajem do sigurno 21:30 ako i tad dođem doma, onda ću opet nešto editirati ili sređivati i leći sigurno opet oko 2 i prekosutra opet ista spika – objaviti ću ovo prekosutra i pokušati uloviti neki tempo i raspored za objave. I obožavam svaku sekundu ovoga procesa -mislim hejtam koliko je sve danas preko društvenih mreža marketing i te spike jer samo sam se htjela baviti sa onime u čemu sam dobra. Znala sam šta ide uz to u današnje vrijeme nažalost i smara me to; ali svejedno volim jer mi omogućava da ostatak vremena radim ono što sam htjela, ono u čemu sam i više nego dobra i vodim život kakav sam si željela.

Ja sam pronašla svoj životni “zašto”.

Imam li ja zbog toga nekih više 24 sata u danu od nekog drugog? U teoriji ne, u praksi da.

No… Znaš šta… I kada nisam živjela ovako, nego pod i po tuđemu… Pronašla sam vrijeme.

Nitko od nas nema vremena za xy stvar eto tako na izvolte. Pronalazimo vrijeme. Organiziramo si vrijeme. Nemaš istih 24 sata u danu kao ja, ali ne znači da ih ne možeš organizirati što je najbolje moguće da oni služe tebi a ne ti njima.

Radimo najbolje šta možemo sa onime što imamo. Sve ostalo su izgovori.

Pronalazimo vrijeme za sebe. Pronalazimo vrijeme za obaveze. Pronalazimo vrijeme za ljude koji su nam bitni, sa kojima želimo provesti vrijeme. Sve ostalo su izgovori.

Znamo šta u danu/tjednu moramo odraditi, i koji su “bare minimumi”, te znamo koliko vremena nam je ostalo na raspolaganju.

Zvuči glupo i jadno ali 5 minuta. 5minuta svatko ima.
5 minuta da sjedneš, 5 minuta da se ustaneš, 5 minuta da samo dišeš, 5 minuta da se protegneš, 5 minuta da zapišeš 5 misli dana, 5 minuta da odgovoriš na poruku, 5 minuta da obavijestiš nekoga o nečemu, 5 minuta da popiješ proteinski shake, 5 minuta nekoliko puta kroz dan.

5 po 5; radiš si bazu svjesnosti da možeš i da se može. Da sami kontroliramo svoj dan koliko god je moguće, kada je to moguće. Podsvijest ti dobiva određeni input – “Ja kontroliram svoje vrijeme (život).”.

Imala bi ja još “više vremena” u danu npr. da se ranije dignem, ali to zapravo nebi promijenilo činjenicu da bi svejedno išla spavat u isto vrijeme (kasno) i samo bi si skratila vrijeme sna. Jer sam najproduktivnija od 15 na dalje (pokušala sam se inatiti tome, nije išlo, moj bioritam je kakav je). Moj svjesno birani “prioritet” je imati “manje” sati u danu da mogu mirnije spavati. Iako je to i dalje 6-8 sati koji je generalni prihvaćeni prosjek, tako da ono. Bliže 6 al ajd.

Vrijeme koje nam treba, pronalazimo.

Žrtvujem ja i taj san s vremena na vrijeme jer neke životne stvari i obaveze ne pitaju. I odradim to svjesno, sa minimumom kukanja. Nitko mi nije ništa kriv, nitko mi ništa nije dužan.

Ja biram svoja 24 sata, kako ću si ih organizirati. U odnosu na obaveze koja imam i koje su predamnom. Prvo šta se mora i onda reorganizacija onoga što je preostalo.

Ne moraš si svaki dan priuštiti sate guštanja (ako možeš, top, sve ovisi tko u čemu uživa), ali 1x tjedno neka minutaža se može izdvojiti. Šetnja, mir i tišina, čitanje, pisanje, pjevanje, plesanje, trčanje, trening, sjediti i zuriti u zid, pogledati seriju, ležati uz more, otići na kavu, masaža 😉 …

Vrijeme koje provodiš scrollajući društvenim mrežama… Nemoj reći da minuta u danu nema. Svjesno biramo svoja 24 sata. Nisu nam svima isti sati. Ali ih ima.

Prevrti malo kako izgleda tvojih 24 sata. Kao kad kreneš sa nekim planom treninga ili planom prehrane. Prvo moraš osvijestiti koji su tvoji prethodni obrasci bili i koja ti je baza da bi mogla nešto promijeniti. Ovo sve skupa nije ništa drugo nego to. Evaluacija trenutnog za organizaciju budućeg.

I divim se svima koji imaju obaveze koje ja imam ili slično + hendlaju još cijelu familiju. Skidam kapu jer evo, ja ne znam gdje bi još i to ubacila u ovom periodu života. Ali ja stišćem sad da bi kasnije bilo lakše i komotnije.

No, kad mi netko kaže da svi imamo istih 24 sata u danu a nije realan u predočenju mojih, tvojih, njegovih, njezinih obaveza i odgovornosti.. Mani me toga. I izbjegavajte te toksične generičke šablone koje jednostavno ne funkcioniraju za svih, jer je nemoguće. Organizacija igra veliku ulogu u svemu što radimo, ali nemamo svi iste uvjete.

Puno toga se može ako se želi. To stoji. No ono šta ja radim i kako radim i koliko toga hendlam, netko bi puko još prekjučer. Ali isto tako ima žena oko mene koje gledam i divim se jer one pak imaju neki sasvim drugi vid svog svijeta za hendlanje sa kojim bi se ja dobrano mučila. 

Nismo svi na istome i nije nam svima podjednako “lako”, ali s druge strane, tvoj život je; ti upravljaš sa njime, ne on sa tobom.

Trebamo ići fluidno kroz život, puštati, otpuštati i prepuštati… Naravno. Ali nemoj da te voda nosi u ponor; i dalje imaš i ruke i noge. Plivaj, jer nitko drugi neće to napraviti za tebe.

Sami pronalazimo vrijeme za ono što nam je bitno. Jesi li sama sebi bitna? Gdje si sebi na ljestvici prioriteta?
I budi realna i svjesna situacije.